26. PRAVO NA SUODLUČIVANJE

Kako bi žena mogla zauzeti aktivnu ulogu i zajedno, u partnerskom odnosu sa zdravstvenim osobljem, odlučiti o nekoj pretrazi, postupku ili intervenciji, trebala bi dobiti cjelovitu informaciju o značenju određene pretrage, postupka ili intervencije. Cjelovita informacija mora obuhvaćati sve dobrobiti, ali i potencijalnu štetu ili nuspojave. Uloga zdravstvenog osoblja nije donošenje odluke umjesto žene već nepristrano iznošenje informacija i činjenica te nuđenje podrške bez obzira na to slaže li se osoblje s tom odlukom ili ne. Tek na temelju takve kompletne informacije, trudnica ili porodilja može donijeti pravu odluku. Ona ima pravo prihvatiti ili odbiti neki postupak. Ako želimo odgovorno donijeti odluku, to možemo samo ako smo prikupili dovoljno informacija. Pacijentima je često prvi, ali i jedini izvor informacija ljekar i nekoliko minuta njegova vremena. Ljekar bi svakako trebao biti dobar izvor informacija, ali nije naodmet potražiti informacije i iz drugih izvora, kao npr. u tekstovima na internetu čije su autorice babice ili iz sažetaka naučnih istraživanja i slično. Moguće je da ćete u jednom trenutku biti zasuti oprečnim informacijama i da nećete znati kojem izvoru vjerovati. U tom slučaju možda će vam od koristi biti metoda BRAIN, koja nije ništa drugo nego način da upamtite svoja prava iz Člana 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata.

Pravo na obaviještenost, suodlučivanje, prihvaćanje ili odbijanje nekog postupka nije moguće ako vam je uskraćeno pravo na obaviještenost. Kad pacijent od ljekara usmeno zatraži informaciju o svom stanju ili bolesti, ljekar je pacijentu dužan pružiti tu informaciju na razumljiv način uzimajući u obzir dob, stepen obrazovanja i mentalne sposobnosti pacijenta. Stoga se ne trebate sramiti vlastitog nepoznavanja medicinske terminologije ili latinskog jezika i zatražiti pojašnjenje toga šta vam nije jasno. To nikako ne znači da se miješate u struku i u posao ljekara- to jednostavno znači da želite znati šta se događa ili šta će se dogoditi s Vašim tijelom.

Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka Vam garantuje mogućnost izbora. Svakako bi bilo dobro da je vaš izbor utemeljen na znanju i informacijama. Pravo na informirani pristanak ili odbijanje u praksi nažalost nije čest slučaj. Nije lako preuzeti tu odgovornost tim više što u našoj kulturi postoji duga tradicija „slušanja“ ljekara. Takvo bespogovorno slušanje može biti štetno i neodgovorno prema svima. Informirani izbor će pak potaknuti sve uključene na odgovornije ponašanje. Znanje o medicini nikako ne bi smjelo biti privilegija struke, jer se tiče naših života. Prilikom dolaska u porodilište, najčešće kada ste već u trudovima, dobit ćete u ruke na potpis obrazac za saglasnost o prihvaćanju i izjavu o odbijanju preporučenog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka. Obratite pozornost na taj obrazac i prije nego što ga potpišete, uzmite dovoljno vremena između trudova i pažljivo ga pročitajte. Ili, neka to učini vaša pratnja i pročita vam obrazac naglas. Zatim pitajte medicinsku sestru ili ljekara sve što vas zanima i tek kada dobijete objašnjenje potpišite obrazac i to samo ako to želite. To pravo na prihvaćanje ili odbijanje bit će vam tako i tako uskraćeno u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegova zdravlja. Sve dok ne postoje medicinske indikacije o tome da su zdravlje i život Vašeg djeteta ili Vaš ugroženi (što ne smije biti ničija procjena već mora biti potkrijepljeno nalazima), imate vremena dati pristanak ili odbiti svaki pojedini postupak ili intervenciju. Stoga prije potpisivanja razmislite želite li unaprijed dati svoj paušalni pristanak na sve.