20. ŠTA JE MENTALNA SPOSOBNOST?

Uvijek se pretpostavlja da osoba ima mentalnu sposobnost da pristane na liječenje (ili da ga odbije), osim ako se može dokazati da nema. Osobi može nedostajati sposobnost u odnosu na neke odluke, a ne na druge. Činjenica da je žena možda donijela odluku za koju zdravstveni radnici smatraju da nije u najboljem interesu nje ili njezine bebe, nije sama po sebi razlog da odluči da joj nedostaje kapaciteta. Ako se smatra da žena nema sposobnost, odluke o njenom liječenju moraju se donositi u njenom najboljem interesu. Faktori koje treba uzeti u obzir pri odlučivanju o nečijem najboljem interesu uključuju uzimanje u obzir bilo koje pisane izjave o preferencijama ili željama, što može uključivati plan poroda. Tamo gdje postoji ozbiljna sumnja ili spor oko sposobnosti ili najboljeg interesa neke osobe, zdravstvenim radnicima bit će potrebno pribaviti stručne psihološke i/ili psihijatrijske dokaze o duševnom stanju osobe. U nekim slučajevima gdje postoji zabrinutost je li predloženi tretman u najboljem interesu neke osobe, od suda se može zatražiti da donese odluku. Sud može donijeti obvezujuću odluku u vezi s liječenjem ili može imenovati zamjenika koji će donositi odluke u ime pacijenta. Ako se žena liječi od mentalnog poremećaja to ne mora nužno značiti da joj nedostaju kapaciteti u vezi s odlukama o njenoj materinskoj njezi. S njom bi se trebalo postupati na isti način kao i sa bilo kojom drugom ženom, osim ako se procijeni da nema sposobnost.