LJUDSKA PRAVA U TRUDNOĆI I PORODU

1. ŠTA JE OSNOVNO LJUDSKO PRAVO?

Postoje četiri ključne vrste osnovnih prava koje čine okvir ljudskih prava. Okvir ljudskih prava vrijedan je alat za razumijevanje globalnog problema stopa majčine smrtnosti, morbiditeta i perinatalne smrtnosti, te obaveza vlada da pružaju rodiljsku njegu koja je dostupna i pristupačna svim građanima.

  • ŽIVOT – Pravo na život je pravo o kojem ovise sva ostala prava. Državi nameće obavezu ne samo suzdržavanja od prijetnji ili ubijanja ljudi, već i promicanja uvjeta neophodnih za preživljavanje.
  • ZDRAVLJE – Ljudsko pravo na zdravlje znači da bi svaka osoba trebala imati pristup zdravstvenoj zaštiti koja je potrebna za održavanje zdravlja i sveopće dobrobiti.
  • PRIVATNOST – Pravo na privatnost štiti sposobnost svake osobe da donosi lične odluke o seksualnosti, reprodukciji i porodici bez uplitanja vlade.
  • JEDNAKO LIJEČENJE – Svi ljudi imaju pravo ostvarivati čitav niz ljudskih prava, bez suočavanja s drugačijim postupanjem na temelju ličnih karakteristika.

2. ŠTA JE POSEBNO MEDICINSKO PRAVO?

Vi “posjedujete” svoje tijelo i imate moć donijeti sve odluke o tome šta će mu se učiniti. Kada se pacijent odluči za ljekara ili se posavjetuje s ljekarom, ljekar može procijeniti stanje i dokumenta klijenta i dati preporuku. Pacijent ima pravo razmotriti preporuku ljekara, uključujući ponudu za operaciju ili drugu intervenciju, i reći “Da” ili “Ne”.

ODBIJANJE MEDICINSKE PROCEDURE /ZAHVATA/LIJEČENJA- Ljudsko pravo odbijanja liječenja znači da je pacijent pravni autoritet u odlukama o njegovoj njezi.

INFORMIRANI PRISTANAK-  Pravo na informirani pristanak temeljno je zdravstveno pravo utemeljeno, poput prava na odbijanje, na pravu svakog čovjeka na autonomiju i vlast nad vlastitim tijelom.

3. LJUDSKA PRAVA U MATERINSKOJ NJEZI

Svako ljudsko biće ima ljudska prava. Ljudska prava zahtijevaju od javnih tijela da se prema Vama odnose dostojanstveno i s poštovanjem, savjetuju Vas o odlukama i poštuju Vaše izbore. Zakon o ljudskim pravima daje trudnicama pravo da primaju materinsku njegu, donose vlastite odluke o njezi i daju im standarde njege koji poštuju njihovo dostojanstvo i autonomiju kao ljudi.

4. ODAKLE POTJEČU LJUDSKA PRAVA?

Zakon o ljudskim pravima iz 1998. uključuje prava zaštićena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Konvencija utvrđuje minimalna prava koja sve evropske zemlje moraju poštivati. To znači da ako osoba vjeruje da su joj povrijeđena prava iz Konvencije, može podnijeti pravni zahtjev na sudovima u svojoj državi. Također postoji Konvencija o uklanjanju diskriminacije nad ženama, koja zabranjuje diskriminaciju u vezi s trudnoćom i zahtijeva pružanje zdravstvene zaštite za trudnice i dojilje.

5. ZAŠTO SU LJUDSKA PRAVA BITNA ZA MATERINSKU NJEGU?

Temeljne vrijednosti ljudskih prava, dostojanstvo, autonomija i jednakost, često su bitne za način na koji se žena tretira tokom trudnoće i porođaja. Nepružanje odgovarajuće njege za trudnice, nedostatak poštivanja ženskog dostojanstva, narušavanje privatnosti, postupci provedeni bez pristanka, nepružanje odgovarajućeg ublažavanja boli bez medicinske kontraindikacije, davanje ublažavanja boli tamo gdje se to ne traži, nepotrebne ili neobjašnjive medicinske intervencije, nedostatak poštivanja ženskog izbora o tome gdje će se i kako dogoditi rođenje, može sve biti kršenje ljudskih prava i može dovesti do toga da se žene osjećaju degradirano i dehumanizirano.

6. IMAM LI PRAVO DONOSITI ODLUKE O SVOJOJ NJEZI?

Da. Žene imaju pravo na vlastiti izbor o načinu vođenja trudnoće i rođenja. Član 8. Evropske konvencije garantuje pravo na privatni život, što su sudovi protumačili da uključuje pravo na fizičku autonomiju i integritet. Pravo na autonomiju znači da se prije provođenja bilo kojeg medicinskog postupka uvijek mora tražiti pristanak žene. Nepribavljanje pristanka krši član 8., a može prekršiti i zabranu neljudskog i ponižavajućeg postupanja prema članu 3. Nepružanje dovoljnih, objektivnih i nepristranih informacija za ženu da se informirano odluči također će kršiti član 8.

10. ŠTA AKO SU VAM KRŠENA PRAVA?

Ako niste zadovoljni svojom njegom, možete podnijeti usmenu i pismenu žalbu nadležnom zdravstvenom radniku (npr.dežurnom ljekaru ili šefu klinike), bolničkom menadžmentu, kantonalnom ministarstvu zdravstva, ljekarskoj komori i sl. Ako želite zatražiti novčanu naknadu za zlostavljanje, obratite se advokatu koji je specijaliziran za predmete o medicinskoj nepažnji.

13. ŠTA SE RAČUNA KAO PRISTANAK?

Da bi pristanak bio pravi pristanak, osoba se mora istinski složiti s liječenjem. To znači da morate biti dovoljno dobro informisani o liječenju i da zdravstveni radnici ili članovi porodice ne smiju biti podvrgnuti neprimjerenom uticaju, vršiti pritisak ili siliti na liječenje. Ti su zahtjevi detaljno objašnjeni u nastavku.

17. ŠTA SE DOGAĐA U HITNIM SLUČAJEVIMA?

U hitnim slučajevima, općenito je načelo da ako pacijent nije u stanju izraziti svoje želje, liječenje se može provesti bez njegovog pristanka kako bi se spasio život ili spriječilo ozbiljno pogoršanje stanja pacijenta. Ako ima vremena, najbliži rod pacijenta trebao bi biti uključen u odluke o njegovoj njezi. Vrlo je rijetko da se tokom porođaja pojavi hitna situacija koja bi zahtijevala liječenje bez pristanka. Činjenica da zdravstveni radnici vjeruju da postoji rizik za bebin život ne daje im moć da bez pristanka izvode postupke, poput rođenja bez pristanka.

18. MOGU LI ODBITI LIJEČENJE?

Da. Psihički kompetentan pacijent ima apsolutno pravo odbiti liječenje iz bilo kojeg razloga, racionalnog ili iracionalnog, ili bez ikakvog razloga, čak i ako ta odluka može dovesti do vlastite smrti. Mentalno kompetentna žena može odbiti liječenje čak i tamo gdje to može dovesti do smrti ili ozbiljne štete za nju ili njenu bebu.

7. GARANTUJU LI LJUDSKA PRAVA STANDARDE NJEGE?

Da. Sve žene imaju pravo na njegu koja poštuje njihovo osnovno dostojanstvo, privatnost i autonomiju. Član 3. Evropske konvencije zabranjuje nehumano i ponižavajuće postupanje. Ako njegovatelji ne pruže njegu koja je potrebna da bi se izbjegla patnja koju je moguće spriječiti – poput ublažavanja boli – onda bi to moglo predstavljati nehumano ili ponižavajuće postupanje. Član 8. Evropske konvencije zahtijeva od javnih tijela da poštuju dostojanstvo i autonomiju. Član 14. Evropske konvencije zabranjuje diskriminaciju i daje ženama pravo na jednak tretman u njihovom materinstvu. Zbog toga je nezakonito diskriminiranje trudnica na temelju invaliditeta, rase, vjere, imigracijskog statusa i nacionalnog porijekla.

8. IMAM LI PRAVO NA UBLAŽAVANJE BOLI?

Imate pravo na informirane odluke o okolnostima u kojima ćete roditi. Ako ste zatražili ublažavanje boli, treba ga pružiti, osim ako postoje opravdani razlozi za odbijanje pružanja pomoći, poput kliničke kontraindikacije (tj. medicinskog razloga zbog kojeg se ne pruža liječenje). Član 3. Evropske konvencije zabranjuje nehumano i ponižavajuće postupanje. Ako njegovatelji ne pruže njegu koja je potrebna da bi se izbjegla patnja koju je moguće spriječiti – poput ublažavanja boli u klinički prikladnom obliku – onda bi to u nekim okolnostima moglo značiti nečovječno ili ponižavajuće postupanje, poput podvrgavanja postupcima bez odgovarajućeg anestetika.

9. ŠTITE LI LJUDSKA PRAVA NEROĐENO DIJETE?

Ne. Nerođena djeca nemaju zasebno pravno priznanje prema Evropskoj konvenciji. Žene su slobodne donositi odluke protiv medicinskih savjeta i ne mogu biti prisiljene prihvatiti liječenje bez obzira govori li se da je to u interesu nerođenog djeteta ili ne. Ako pružatelji zdravstvenih usluga vjeruju da žena rizikuje zdravlje svoje bebe, mogu uputiti na socijalne službe. Međutim, prijetnja upućivanjem na socijalne službe nikada se ne smije koristiti za zastrašivanje, maltretiranje ili prisiljavanje žene da prihvati određenu medicinsku intervenciju za svoje dijete. Saglasnost koja se daje na temelju takve prijetnje ne daje se slobodno, a zdravstveni radnik može biti pravno odgovoran za nemar i kršenje člana 8. Evropske konvencije ako izvrše intervenciju i znaju ili bi trebali znati da pristanak nije slobodno dat.

11. PRISTANAK NA LIJEČENJE

Baš kao i svi ostali, i trudnice imaju pravo donositi vlastite odluke o svom tijelu na isti način kao i svi ostali. Protiv zakona je pružanje liječenja trudnici ako ona na to ne pristane. To je pravno poznato kao davanje pristanka.

  • Osnovni principi – Svaka osoba ima pravo sama donositi odluke o svom tijelu. To je poznato kao načelo autonomije. Zaštićen je članom 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
  • Ljudska prava u materinskoj njezi – Trudnice imaju pravo donijeti autonomne odluke na isti način kao i bilo koja druga osoba i njihove se odluke moraju poštivati, bez obzira slažu li se zdravstveni radnici s njima. Načelo autonomije stvara zakonski zahtjev za traženjem pristanka osobe kad god joj se pruži bilo kakav medicinski tretman. Jedine iznimke od toga su u rijetkim slučajevima: bilo kada osoba nema sposobnost samostalnog donošenja odluka; ili u nuždi kada osoba ne može pristati zbog svog fizičkog stanja. Ako se ne dobije pristanak osobe, liječenje će biti protivno zakonu. Nepribavljanje pristanka također krši član 8. Evropske konvencije. Ako je šteta koja je posljedica toga ozbiljna, prekršit će član 3. Evropske konvencije o zabrani neljudskog i ponižavajućeg postupanja.

12. KADA JE NEOPHODAN PRISTANAK?

Pristanak je potreban za svaki medicinski postupak, bez obzira i ako je manji. Prije bilo kakvog ispitivanja ili istrage ili pružanja bilo kakve njege ili liječenja mora se zatražiti pristanak. Činjenica da ste u prošlosti pristali na određeni postupak ne znači da automatski pristajete na isti postupak. Pristanak se mora tražiti svaki put kada se provodi postupak. Ako se okolnosti promijene ili nove informacije postanu dostupne i kao rezultat promijene koristi ili rizici liječenja, tada treba tražiti novi pristanak. Ponekad zdravstveni radnik može zatražiti prethodni pristanak za liječenje problema koji bi se mogli pojaviti, sve dok ne možete dati novi pristanak. Iz tog će se razloga na obrascima za pristanak za carski rez često navesti i drugi postupci za koje se traži da ih ‘autorizirate’ u slučaju da postanu potrebni tokom operacije, a vi ne možete dati pristanak jer ste pod općom anestezijom ili niste u mogućnosti. Bilo koji postupak koji nije naveden na obrascu može se provesti samo ako će spriječiti smrt ili ozbiljnu štetu. U slučaju Konovalova protiv Rusije (2015.), Evropski sud za ljudska prava smatrao je da se mora tražiti pristanak žena za svu medicinsku njegu koja se pruža tokom poroda, a to je uključivalo i pristanak da studenti medicine budu prisutni tokom porođaja. Kao rezultat toga, svaka osoba koja pruža materinsku njegu trebala bi biti jasna o svom statusu i objasniti je li student/ica, tako da možete odlučiti želite li od nje/ga dobiti njegu ili ne.

19. MOGU LI POVUĆI PRISTANAK?

Da. Jednom dat, pristanak ostaje valjan za relevantni postupak, osim ako nije povučen. Pristanak se može povući u bilo kojem trenutku. Ako zdravstveni radnik sumnja u to je li žena povukla svoj pristanak, trebali bi što prije prekinuti postupak, obaviti razgovor sa ženom i nastaviti samo ako je pristala.

21. HOĆE LI POROĐAJ UTICATI NA MOJU SPOSOBNOST DAVANJA PRISTANKA?

Ako imate sposobnost prije porođaja i ako ne patite od stanja koje utiče na Vašu mentalnu sposobnost, malo je vjerojatno da će iskustvo porođaja uticati na Vašu sposobnost da pristanete na liječenje. Treba biti oprezan pri dobivanju pristanka žena koje su na porodu ako su pod uticajem narkotičkih analgetika.

31. PRAVO NA PRIVATNOST

Imate pravo na privatnost. Pokrijte se, obucite, zatvorite vrata i prozore, ugasite svjetlo, zamolite suvišne da napuste rađaonicu. Neka porodilišta, pogotovo pri velikim bolnicama, ujedno su i nastavne baze. Ako su u rađaonici prisutni studenti ili učenici koji su tu na praktičnoj nastavi, Vaš ljekar Vas mora upitati za dopuštenje da oni mogu prisustvovati Vašem porodu, asistirati kod neke pretrage/zahvata/intervencije ili vas fotografirati/snimati.

14. KOJE PODATKE TREBAM DOBITI?

Morate dobiti podatke o bilo kojem predloženom postupku unaprijed. Podaci bi trebali pokrivati sve materijalne rizike, sve dostupne alternativne načine liječenja i rizike ako se ništa ne poduzme. Mora postojati istinski dijalog između ljekara i pacijenta, a procjena rizika mora biti specifična na osobine pojedinca. Statistike same neće utvrditi je li rizik značajan za određenog pacijenta. Naprimjer, rizik od komplikacija u budućoj trudnoći nakon rezanja mogao bi biti statistički mali, ali bio bi značajniji za ženu koja je željela imati više djece nego za ženu koja to nije učinila. Bolnice se ne mogu oslanjati samo na printane letke ili internetski materijal kako bi pružile relevantne informacije; između Vas i zdravstvenog radnika uvijek mora postojati lična komunikacija. Davanje obmanjujućih podataka o vašem zdravstvenom stanju ili predloženom liječenju ili nedavanje relevantnih podataka može značiti da pristanak nije valjan. Ako ne dobijete odgovarajuće informacije, zdravstveni radnik također može biti podložan za tužbu iz nehaja ako pretrpite štetu kao rezultat liječenja. Ako postavljate konkretna pitanja, zdravstveni radnik mora dati cjelovite, iskrene i objektivne odgovore. Strukovne smjernice savjetuju ljekare da potiču svoje pacijente da postavljaju pitanja.

 

15. ŠTO JE PRETJERANI UTICAJ?

Zdravstveni radnik mora vam objasniti rizike postupka, uključujući rizike za vaše nerođeno dijete, i može preporučiti određenu kliničku opciju. Međutim, ne smiju pretjerano uticati na to da prihvatite njihov savjet. Neprimjereni utjecaj mogao bi uključivati fizičko sputavanje, prijetnje povlačenjem njege, ponavljajuće i neželjeno raspravljanje o rizicima, nametanje proizvoljnog vremenskog ograničenja za donošenje odluke i pritisak na ostale članove porodice. Prijetnja upućivanjem na socijalne službe predstavljala bi neprimjeren uticaj. Takva prijetnja nikada se ne smije koristiti za zastrašivanje, maltretiranje ili prisiljavanje na prihvaćanje određenog medicinskog postupka za Vas ili Vaše nerođeno dijete. Pristanak dat na ovoj osnovi ne mora predstavljati valjan pristanak, a zdravstveni radnik može biti zakonski odgovoran ako je izvršio medicinsku intervenciju.

16. TREBA LI PRISTANAK ZABILJEŽITI U PISANOM OBLIKU?

Pristanak nije potrebno zabilježiti u pisanom obliku. Pristanak se može dati usmeno ili čak gestom, na primjer pružanjem ruke za provjeru krvnog tlaka. Uobičajena je praksa potpisivanje obrasca za pristanak na hirurške zahvate, ali upotreba obrasca za pristanak ne smanjuje potrebu za potpuno informiranim dijalogom između Vas i zdravstvenog radnika. Potpisani obrazac za pristanak i/ili medicinske bilješke dokaz su pristanka, ali ne dokazuju da je pribavljen: njima mogu proturječiti drugi dokazi da pristanak nije dovoljno dobro informiran ili dat slobodno.

20. ŠTA JE MENTALNA SPOSOBNOST?

Uvijek se pretpostavlja da osoba ima mentalnu sposobnost da pristane na liječenje (ili da ga odbije), osim ako se može dokazati da nema. Osobi može nedostajati sposobnost u odnosu na neke odluke, a ne na druge. Činjenica da je žena možda donijela odluku za koju zdravstveni radnici smatraju da nije u najboljem interesu nje ili njezine bebe, nije sama po sebi razlog da odluči da joj nedostaje kapaciteta. Ako se smatra da žena nema sposobnost, odluke o njenom liječenju moraju se donositi u njenom najboljem interesu. Faktori koje treba uzeti u obzir pri odlučivanju o nečijem najboljem interesu uključuju uzimanje u obzir bilo koje pisane izjave o preferencijama ili željama, što može uključivati plan poroda. Tamo gdje postoji ozbiljna sumnja ili spor oko sposobnosti ili najboljeg interesa neke osobe, zdravstvenim radnicima bit će potrebno pribaviti stručne psihološke i/ili psihijatrijske dokaze o duševnom stanju osobe. U nekim slučajevima gdje postoji zabrinutost je li predloženi tretman u najboljem interesu neke osobe, od suda se može zatražiti da donese odluku. Sud može donijeti obvezujuću odluku u vezi s liječenjem ili može imenovati zamjenika koji će donositi odluke u ime pacijenta. Ako se žena liječi od mentalnog poremećaja to ne mora nužno značiti da joj nedostaju kapaciteti u vezi s odlukama o njenoj materinskoj njezi. S njom bi se trebalo postupati na isti način kao i sa bilo kojom drugom ženom, osim ako se procijeni da nema sposobnost.

32. MOGU LI ODABRATI GDJE ĆU RODITI?

Da. Imate pravo da odlučite gdje ćete roditi. Pravno načelo pristanka znači da ne smijete biti primorani roditi na bilo kojem određenom mjestu ili u medicinskom okruženju protiv svoje volje, sve dok imate mentalnu sposobnost da sami donosite odluke.

33. IMAM LI PRAVO ODABRATI BOLNIČKU NJEGU?

Da.  Ako vam kažu da ne možete pristupiti odabranoj bolnici jer ne živite na pravom području, možete podnijeti zahtjev te platiti boravak u bolnici koja nije pokrivena vašom zdravsvenom zaštitom.

34. PRAVO NA PRISTUP MEDICINSKOJ DOKUMENTACIJI

U svakom porodilištu postoji arhiva u kojoj se čuva dokumentacija i Vaše je pravo zatražiti na uvid dokumentaciju o svojem porodu. Možda će Vam ta dokumentacija pomoći da odgonetnete neke postupke, razriješite dileme, zacijelite rane ili da napokon saznate kako je doista tekao vaš porod.

36. PRIJE NEGO ŠTO PODNESETE ŽALBU

Ako razmišljate o prigovoru, možda ćete htjeti što prije zabilježiti svoje iskustvo. Također biste mogli zamoliti bilo koga tko je bio s Vama da napiše ono čemu je svjedočio i da Vam da kopiju. Prije nego što podnesete žalbu, uvijek je dobro zatražiti kopiju svog i/ili zdravstvenog kartona Vaše bebe. Općenito biste trebali pričekati primanje zapisa prije nego što podnesete žalbu, jer ćete možda bolje razumjeti što se dogodilo i ko je bio uključen u Vašu njegu nakon što vidite svoje bilješke.

22. ŠTA ĆE SE DOGODITI AKO IZGUBIM SPOSOBNOST DAVANJA PRISTANKA?

Ako patite od stanja zbog kojeg biste mogli izgubiti sposobnost tokom trudnoće ili porođaja, mogli biste donijeti “prethodnu odluku” o svom porodiljnom liječenju .Unaprijed donesena odluka imat će isti učinak kao i odluka donesena na porodu te je moraju slijediti zdravstveni radnici. Ova se unaprijed odluka može povući u bilo kojem trenutku.  Prethodna odluka mora, na primjer, jasno objasniti koji tretman odbijate i mora biti potpisana i svjedočena. Ako se prethodnom odlukom odbije liječenje koje održava život kada je život u opasnosti, to mora jasno navesti. Prethodna odluka ne može zahtijevati određeni medicinski tretman, već može samo odbiti liječenje. Pismena izjava o željama ili preferencijama, poput plana rođenja, se prema zakonu ne kvalificira kao unaprijed donesena odluka, pravno ne obvezuje zdravstvenog radnika poput prethodne odluke. Međutim, trebao bi se koristiti za donošenje odluka ako izgubite sposobnost davanja pristanka.

23. ŠTA JE PLAN PORODA?

„Plan“ poroda – Vaš lični plan poroda dobar je i koristan način za osvještavanje ličnih očekivanja vezanih uz predstojeći porođaj. Tokom izrade plana poroda jasnije ćete dočarati šta u svojem porodu svakako želite, a što nikako ne želite, počevši od okruženja (mjesta poroda, osoba prisutnih na porodu, pomagala kojima se želite koristiti pri porodu, konzumiranja hrane i napitaka i sl.), medicinskih intervencija i lijekova (klistir, brijanje, prokidanje vodenjaka, drip, analgetici, ctg nadzor i sl.) pa do razdoblja nakon poroda (presijecanje pupčane vrpce, porod posteljice, prvi podoj, vakcinacija, rooming in i sl.). Porod je prirodan fenomen koji nije moguće planirati, ali to što se događa u našim porodilištima često ima malo veze s prirodom, tako da ipak ima smisla govoriti o planiranju – naročito ako znate da će 80 do čak 90% trudnoća završiti fiziološkim nekompliciranim porođajem zdravog djeteta. Kako je svaka žena različita, tako ne postoji univerzalni plan poroda koji se može prepisati i koristiti. Postoje međutim neka opća uputstva kako bi on mogao izgledati: plan poroda mora biti kratak i jasan (ne duži od jedne stranice A4), iznesen na pozitivan, a ne negativan način (dobro je pisati što želite, a ne što ne želite) te napisan kao izraz Vaših preferencija, a ne naredbi.

Nekoliko je razloga zbog kojih je dobro sastaviti svoj lični popis preferencija vezanih za porod (plan poroda) čak i ako ga ne namjeravate ponijeti sa sobom u porodilište:

  • tokom pisanja plana poroda educirat ćete se o fiziologiji poroda i informirati o bolničkim procedurama i intervencijama, što će možda umanjiti Vaš strah od nepoznatog te Vas barem donekle pripremiti na to što vas u porodilištu očekuje
  • upoznat ćete druge (partnera, pratnju na porođaju, dulu (žensku osobu koja je podrška ženi u porodu), svojeg ljekara ili babicu) sa svojim željama i tako im dati priliku da ih poštuju
  • po završetku pisanja plana poroda znat ćete jasno što želite, a što ne želite tokom i poslije poroda.

Naravno, ne postoji nikakva garancija da će porod teći upravo onako kako ste ga zamislili pa stoga ne treba očajavati ako porod nema željeni tok. S tim je važno suočiti se tokom pisanja plana poroda kako biste izbjegli ili barem umanjili razočaranje nakon poroda. Ako plan poroda nosite u porodilište, napravite nekoliko kopija i dajte ih svojoj pratnji. Pratnju prethodno zamolite da upozna zdravstveno osoblje s vašim preferencijama i planom poroda.

24. KOJI JE PRAVNI STATUS PLANA ROĐENJA?

Plan poroda je izjava o preferiranom planu njege žene tokom poroda i postnatalno. On nema nikakav formalni pravni status, ali zdravstveni radnici trebali bi ga poštivati ako žena ne pristane na drugačiji plan njege. Plan poroda može se koristiti kao dokaz pristanka ili nedostatka pristanka ako žena kasnije ospori liječenje koje je primila. Ako je liječenje koje je žena zatražila u svom planu poroda klinički kontraindicirano (tj. postoje medicinski razlozi zbog kojih se liječenje ne pruža), treba joj reći razloge odbijanja pružanja liječenja. Pružatelji zdravstvenih usluga dužni su spriječiti patnju koja se može izbjeći, pa bi odbijanje ublažavanja boli ili drugi oblici potpore tokom poroda trebali razmotriti s obzirom na pojedinačne okolnosti svake žene, a ne samo na temelju bolničkih smjernica ili pravila.

37. PRAVO NA PRATNJU NA PORODU

Pratnja na porodu je osoba koju odlučite imati uz sebe tokom poroda, uz sve zdravstvene radnike. Mnoge žene biraju svog partnera, ali članovi porodice i prijatelji mogu biti pratnja na porodu ili možete odabrati profesionalnog porođajnog partnera, poput dule.

25. MOGU LI ODLUČITI KAKAV ĆE TRETMAN IMATI MOJA BEBA?

Da. Saglasnost za bilo koji medicinski tretman ili postupak, uključujući primjenu lijeka, mora se tražiti od osobe koja ima ‘roditeljsku odgovornost’ za dijete. To uvijek uključuje bebinu majku. Ako roditelji odbiju liječenje svog djeteta, zdravstveni radnici trebaju poštivati njihovu odluku. Roditelje ne treba prisiljavati na pristanak na liječenje prijetnjom upućivanja na socijalne službe. Upućivanje treba primjeniti samo ako postoji rizik od značajne štete za bebu. U nekim okolnostima, uključujući ako se roditelji ne slažu oko liječenja, zdravstveni radnici mogu se obratiti sudu radi donošenja odluke kojom se proglašava da je liječenje u najboljem interesu djeteta i da ga treba provesti.

26. PRAVO NA SUODLUČIVANJE

Kako bi žena mogla zauzeti aktivnu ulogu i zajedno, u partnerskom odnosu sa zdravstvenim osobljem, odlučiti o nekoj pretrazi, postupku ili intervenciji, trebala bi dobiti cjelovitu informaciju o značenju određene pretrage, postupka ili intervencije. Cjelovita informacija mora obuhvaćati sve dobrobiti, ali i potencijalnu štetu ili nuspojave. Uloga zdravstvenog osoblja nije donošenje odluke umjesto žene već nepristrano iznošenje informacija i činjenica te nuđenje podrške bez obzira na to slaže li se osoblje s tom odlukom ili ne. Tek na temelju takve kompletne informacije, trudnica ili porodilja može donijeti pravu odluku. Ona ima pravo prihvatiti ili odbiti neki postupak. Ako želimo odgovorno donijeti odluku, to možemo samo ako smo prikupili dovoljno informacija. Pacijentima je često prvi, ali i jedini izvor informacija ljekar i nekoliko minuta njegova vremena. Ljekar bi svakako trebao biti dobar izvor informacija, ali nije naodmet potražiti informacije i iz drugih izvora, kao npr. u tekstovima na internetu čije su autorice babice ili iz sažetaka naučnih istraživanja i slično. Moguće je da ćete u jednom trenutku biti zasuti oprečnim informacijama i da nećete znati kojem izvoru vjerovati. U tom slučaju možda će vam od koristi biti metoda BRAIN, koja nije ništa drugo nego način da upamtite svoja prava iz Člana 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata.

Pravo na obaviještenost, suodlučivanje, prihvaćanje ili odbijanje nekog postupka nije moguće ako vam je uskraćeno pravo na obaviještenost. Kad pacijent od ljekara usmeno zatraži informaciju o svom stanju ili bolesti, ljekar je pacijentu dužan pružiti tu informaciju na razumljiv način uzimajući u obzir dob, stepen obrazovanja i mentalne sposobnosti pacijenta. Stoga se ne trebate sramiti vlastitog nepoznavanja medicinske terminologije ili latinskog jezika i zatražiti pojašnjenje toga šta vam nije jasno. To nikako ne znači da se miješate u struku i u posao ljekara- to jednostavno znači da želite znati šta se događa ili šta će se dogoditi s Vašim tijelom.

Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka Vam garantuje mogućnost izbora. Svakako bi bilo dobro da je vaš izbor utemeljen na znanju i informacijama. Pravo na informirani pristanak ili odbijanje u praksi nažalost nije čest slučaj. Nije lako preuzeti tu odgovornost tim više što u našoj kulturi postoji duga tradicija „slušanja“ ljekara. Takvo bespogovorno slušanje može biti štetno i neodgovorno prema svima. Informirani izbor će pak potaknuti sve uključene na odgovornije ponašanje. Znanje o medicini nikako ne bi smjelo biti privilegija struke, jer se tiče naših života. Prilikom dolaska u porodilište, najčešće kada ste već u trudovima, dobit ćete u ruke na potpis obrazac za saglasnost o prihvaćanju i izjavu o odbijanju preporučenog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka. Obratite pozornost na taj obrazac i prije nego što ga potpišete, uzmite dovoljno vremena između trudova i pažljivo ga pročitajte. Ili, neka to učini vaša pratnja i pročita vam obrazac naglas. Zatim pitajte medicinsku sestru ili ljekara sve što vas zanima i tek kada dobijete objašnjenje potpišite obrazac i to samo ako to želite. To pravo na prihvaćanje ili odbijanje bit će vam tako i tako uskraćeno u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegova zdravlja. Sve dok ne postoje medicinske indikacije o tome da su zdravlje i život Vašeg djeteta ili Vaš ugroženi (što ne smije biti ničija procjena već mora biti potkrijepljeno nalazima), imate vremena dati pristanak ili odbiti svaki pojedini postupak ili intervenciju. Stoga prije potpisivanja razmislite želite li unaprijed dati svoj paušalni pristanak na sve.

27. KAKO DONIJETI INFORMIRANU ODLUKU? METODA „BRAIN“

Metoda BRAIN (eng. mozak) je skraćenica nastala od prvih slova nekoliko riječi engleskog jezika (benefit, risk, alternative, intuition, nothing), a označava metodu koja Vam može pomoći prilikom donošenja odluka u saradnji sa zdravstvenim osobljem. Koristeći se tom metodom prikupit ćete dovoljno valjanih informacija na temelju kojih ćete moći odlučiti o tome želite li npr. pristati na neku pretragu tokom trudnoće, postupak ili intervenciju u porođaju i sl. Ta metoda može vam pomoći da zauzmete aktivnu ulogu u odlučivanju o vlastitom zdravlju i zdravlju svojega djeteta. Također vam možda pomogne u ostvarenju dvosmjerne komunikacije sa zdravstvenim osobljem u trudnoći, tokom poroda, ali i inače kada ste u prilici donositi odluke o svom ili djetetovu zdravlju. Prije nego Vas ljekar uputi na neki postupak ili Vam samo da uputnicu, dobro je upitati ga:

  • B = Benefit (dobrobit) – Koje su dobrobiti za Vas i za Vaše dijete ako pristanete na neku pretragu, postupak ili intervenciju? Hoće li Vam taj postupak donijeti određenu korist? Ako da, kakva je korist od tog postupka za Vas i Vaše dijete?
  • R = Risk (rizik) – Svaki lijek, svaka pretraga, postupak ili intervencija sa sobom, osim dobrobiti, nosi i određene manje ili veće rizike. Hoće li taj postupak imati nekih negativnih učinaka na Vas i Vaše dijete? Ako vam ljekar predloži indukciju, nije nevažno priupitati ga za moguće rizike, jer rizici mogu biti veći od moguće koristi pa Vam ta spoznaja može pomoći kod donošenja odluke.
  • A = Altenative (alternativa) – Pitajte ljekara šta se drugo može učiniti ako odbijete određeni postupak. Možda postoji zamjenska manje invazivna pretraga ili intervencija koja će dati iste ili slične rezultate.
  • I = Intuition (intuicija) – Ne umanjujte i ne odbacujte osjećaje koji Vas prate. To „nešto“ što osjećate, a ne možete opisati, nije nevažno i može vam pomoći kod donošenja odluke. Naučni dokazi, silna istraživanja, ljekarske preporuke i slično, možda vam postanu manje važne u odnosu na to kako se vi sami osjećate s nekom odlukom.
  • N = Nothing (ništa) – Ako razmišljate o tome da, uprkos prikupljenim informacijama, od predloženih postupaka ne prihvatite niti jedan, to ne znači da ta odluka ne nosi sa sobom određene posljedice. Posljedice mogu biti pozitivne ili negativne, manje ili veće. Upitajte ljekara šta će se dogoditi, tj. što možete očekivati ako ne poduzmete ništa i odlučite čekati. Nekada je to najbolje što možete učiniti.

28. PRAVO NA DRUGO STRUČNO MIŠLJENJE

Ako niste zadovoljni objašnjenjem svog ljekara, dobivenom informacijom ili ne možete prihvatiti njegovo stručno mišljenje, Vaše je pravo potražiti drugo stručno mišljenje. Ne morate se pritom bojati da ćete uvrijediti svojeg ljekara i pokazati nepovjerenje. Također se nećete poslije morati bojati da ste napravili loš ili manje dobar izbor za sebe i svoje dijete. Ako je npr. Vaše dijete u položaju zatkom i ljekar vam predloži porođaj carskim rezom, uputno je zatražiti mišljenje drugog ljekara. Neki ljekari položaj zatkom smatraju indikacijom za carski rez, dok su drugi skloniji vaginalnom porodu. Vrlo je vjerojatno da se svi ljekari neće složiti oko toga koji način poroda je sigurniji za položajem zatkom, ali za Vas je svakako korisno da se dobro raspitate i razmotrite sve mogućnosti u potrazi za optimalnim rješenjem za dijete i za sebe. Pri traženju drugog mišljenja ne morate to učiniti u istoj ustanovi već možete, ako to želite, otići u drugu ustanovu. Također, tzv. historiju bolesti (sva dokumentacija o praćenju trudnoće) ne morate unaprijed pokazati ljekaru čije ste mišljenje zatražili kako prethodni nalaz ne bi utjecao na njegovo mišljenje.

29. PRAVO NA UPOZNAVANJE S IMENIMA I SPECIJALIZACIJOM OSOBLJA

Prilikom dolaska u porodilište u ambulanti će od Vas zatražiti lične podatke i tom prilikom pitat će Vas niz ličnih pitanja. Osoblje u rađaonici prisustvovat će vjerojatno najintimnijem i najsnažnijem trenutku Vašeg života. Osim što znaju brojne pojedinosti o Vama, vi biste s punim povjerenjem trebali tim nepoznatim ljudima prepustiti brigu o sebi i o svojem djetetu. Sasvim je razumljivo da želite znati barem imena osoba koje brinu o Vama. Ako se sami ne predstave, pitajte ih. Možda ćete im kasnije htjeti zahvaliti, a možda i ne. Kako god, imate pravo znati ko su osobe s kojima ste podijelile vjerojatno najvažniji događaj u svojem životu.

30. PRAVO NA SAMOVOLJNO NAPUŠTANJE ZDRAVSTVENE USTANOVE

Bili ste zdrava trudnica, a sada ste porodilja koja se osjeća odlično i želite što prije otići kući sa svojim djetetom. Znate da ćete se u svom okruženju bolje odmoriti, opustiti i lakše posvetiti dojenju i brizi oko djeteta. Nije neobično da, bez obzira na razlog, čeznete za povratkom kući. Ako to želite, slobodno i zatražite. U tom slučaju potpisat ćete izjavu o tome da napuštate zdravstvenu ustanovu na ličnu odgovornost. To ne znači da su vam u slučaju bilo kakvih komplikacija vrata te iste ustanove zatvorena. Uvijek se možete vratiti iako je malo vjerojatno da će za to postojati razlog.

35. PRAVO NA PRITUŽBU

Jedno je od osnovnih prava pacijenata je pravo na pritužbu. Pritužba bi uvijek morala biti osnovana i utemeljena na dokazima (Vaša historija bolesti i dokumentacija iz bolničke arhive). Ipak, važno je znati da i subjektivni osjećaj nelagode prilikom komunikacije sa zdravstvenim radnikom već predstavlja ugrožavanje osnovnih ljudskih prava, a može proizvesti vrlo neželjene učinke na liječenje kada je u pitanju bolesna osoba. Stoga je poznavanje i korištenje tog prava izuzetno važno. Važno je znati koje je ljudsko pravo prekršeno kao i prepoznati istinitost kršenja prava. To uveliko ovisi o poznavanju procesa u sistemu zdravstva, no u mnogočemu zadire i u samo poznavanje medicine. Time je pacijentu znatno otežano prepoznavanje, ali i dokazivanje da je došlo do kršenja njegovih ljudskih prava. Postupke treba poduzeti kada mislite da je prekršeno neko od ljudskih prava npr. ako niste dobili pravodobnu, ispravnu, potpunu i razumljivu informaciju o svojem zdravstvenom stanju, mogućim načinima liječenja, mogućim posljedicama, ako ste bili diskriminirani prilikom ostvarenja zdravstvene zaštite bilo na temelju svoje dobi, spola, rasne, nacionalne i(li) vjerske pripadnosti, ako niste mogli ostvariti svoje pravo na odluku, ako ste bez pravovaljanog pristanka bili operirani ili uvršteni u kliničko ispitivanje ili ste na neki drugi način bili ugroženog ljudskog dostojanstva.